Jamčevina

Jamčevina (engl. guarantee-fund, security, njem. Hinterlegung);

1. osiguranje koje mogu dati članovi uprave kapitalnih društava za slučajeve kada zbog njihova poslovođenja društvu nastane kakva šteta. Jamčevina se može dati u bilo kojem obliku osiguranja (zbog hipoteka, mjenice, dionice drugih društava, ali i samog društva i sl.). Naime, u vođenju poslova društva kapitala uprava ima velike ovlasti, pa može postojati opravdana bojazan da i najbolji programi i planovi na papiru u zbilji ne budu ostvareni, nego društvu može nastati i šteta. Institut jamčevine rabi se za zaštitu interesa društva od štete koju mu mogu nanijeti članovi uprave, ali je ujedno i stimulans upravi na ambiciozno, ali i realistično poslovanje.

2. Prilikom sklapanja ugovora o smještaju u turističkom apartmanu ugostitelj može tražiti da mu gost plati jamčevinu za štetu za oštećene ili uništene uređaje, opremu i inventar u apartmanu i zajedničkim prostorijama i prostorima. Uobičajena jamčevina je 25% ugovorene cijene smještaja. Ugostitelj je dužan vratiti plaćenu jamčevinu odmah nakon isteka ugovora i ispražnjenja apartmana, uz odbitak eventualne naknade štete.

Svota jamčevine određuje se ugovorom o smještaju u turističkim apartmanima ovisno o iznosu cijene, trajanju ugovora te vrijednosti opreme, uređaja i inventara, odnosno o mogućoj šteti. Jasno je stoga da će postotak jamčevine prema ugovornoj cijeni biti veći za ugovore s kraćim trajanjem, a manji za ugovore s dužim trajanjem. Ugostitelj je ovlašten zadržati jamčevinu do visine naknade štete, tj. naplatiti iz jamčevine naknadu štete. Istekom ugovora ugostitelj je dužan vratiti ugovaraču jamčevinu, odnosno ostatak jamčevine. Ugovorom o smještaju u turističkim apartmanima tom se jamčevinom može osigurati i ispunjenje ostalih obveza gostiju, a posebice naplata smještaja za produženi boravak.

Definicija je preuzeta iz Rječnika turizma u izdanju Masmedia.