Zakašnjenje

Zakašnjenje (engl. delay, njem. Verzug) ili mora je povreda obveznopravnog odnosa koja se sastoji u neodržanju ugovornih ili zakonskih rokova ispunjenja ili primitka ispunjenja obveze (solutio). Ako je u zakašnjenje došao dužnik, govorimo o zakašnjenju dužnika (mora debitoris), a ako u zakašnjenje dođe vjerovnik, govorimo o zakašnjenju vjerovnika (mora creditoris).

O subjektivnoj mori govorimo kad do zakašnjenja dolazi krivnjom obvezanoga, a ako je do zakašnjenja došlo bez krivnje obvezanoga, govorimo o objektivnoj mori. Dužnik pada u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Ako rok nije određen, dovoljno je da vjerovnik pozove dužnika na ispunjenje obveze, usmeno ili pismeno. Kad je rok određen, opomena je suvišna, jer već sam rok opominje ljude (dies interpellat pro homine).

Dužnikova obveza mora biti dospjela i utuživa. Prije dospjelosti može doći do zakašnjenja jedino u onim slučajevima u kojima vjerovnik iznimno može zahtijevati ispunjenje prije dospijeća obveze (kad dužnik nije dao osiguranje i kad je rok ugovoren isključivo u korist vjerovnika). Kad padne u zakašnjenje, dužnik i dalje ostaje u obvezi ispuniti dužnu činidbu.

Najteža posljedica zakašnjenja jest u tome što odgovara i za slučajnu propast stvari, ako slučaj ne bi stvar zahvatio da je dužnik na vrijeme ispunio svoju obvezu. Da bi se oslobodio te odgovornosti, mora dokazati da bi stvar koja je objekt obveze slučajno propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio. Od dužnika koji je zakasnio s ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog njegova zakašnjenja.

Dužnik se može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora, a koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Ako je do zakašnjenja došlo u ispunjenju novčane obveze, vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja. U određenim slučajevima vjerovnik može zbog dužnikova zakašnjenja raskinuti ugovor, kao npr. kod fiksnih ugovora ili kad je tako ugovoreno, odnosno kad je dužniku ostavio naknadni primjereni rok za ispunjenje. Ako je bila ugovorena ugovorna kazna za slučaj zakašnjenja, dužnik je, osim obveze ispunjenja, dužan platiti i tu kaznu.

Zakašnjenje prestaje (purgatio morae) čim dužnik ponudi ispunjenje dužne činidbe sa svim onim što je do tada zbog zakašnjenja morao dati. Zakašnjenje prestaje i onda kad vjerovnik naknadno produlji rok ispunjenja ili do toga dođe sporazumom stranaka. Vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje, ili ga svojim ponašanjem spriječi.

Vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje dužnikove istovremene obveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze. Čim vjerovnik padne u zakašnjenje, prestaje dužnikovo zakašnjenje, a na vjerovnika prelazi rizik u slučajne propasti i oštećenja stvari te trošak daljeg čuvanja stvari. Vjerovnik u zakašnjenju odgovara dužniku za svu štetu koja mu je prouzročena njegovim zakašnjenjem. Kad je vjerovnik u zakašnjenju, dužnik se može osloboditi obveze polaganjem dugovane stvari u sud. Njegova obveza prestaje u trenutku polaganja. Mora vjerovnika prestaje ako i kada primi ispunjenje. Dužnik je u trgovačkom pravu u slučaju zakašnjenja vjerovniku dužan stvar predati na čuvanje u javno skladište.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.