Vlasništvo

Vlasništvo (engl. property, njem. Eigentum);

1. u objektivnom smislu sve što nekome pripada, sve njegove stvari i prava, a u subjektivnom smislu ovlast raditi po svojoj volji sa sućanstvom (predmetom vlasništva) i koristima koje ono donosi, uz isključenje svakog drugog od toga. Temeljne značajke vlasništva su pripadanje i sloboda autonomne ovlasti vlasnika da postupa sa svojim stvarima. Ta se sloboda ne smije shvaćati u apsolutnom smislu, nego je ograničena postojanjem i drugih subjekata u ljudskoj zajednici. Ostvarivanje prava vlasništva ima samo onda smisla ako se time ne vrijeđaju prava trećih, npr. susjedska prava, niti se prekoračuju ograničenja koja su propisana u korist općeg dobra, npr. zabrana na određenom području vaditi kamenje, rušiti stabla, graditi objekte i sl. Klasične ovlasti u sadržaju prava vlasništva su posjed, uporaba, korištenje i raspolaganje. Značajke prava vlasništva su jedinstvenost, isključivost, jednovrsnost, elastičnost i dispozitivnost;

2. posebni oblici vlasništva su suvlasništvo, zajedničko (skupno), etažno,  zadružno i državno vlasništvo. Vlasništvo se može steći na dva načina:

a) originarno, kad još nije stvar bila u vlasništvu, i
b) derivativno kad se stječe od prethodnika;

3. zaštita vlasništva je posebno uređena i vlasniku stoje na raspolaganju tužbe kojima može zaštititi i ostvariti svoje pravo, a to su:

a) vlasnička tužba (revindikacija) podiže se ako netko uskraćuje vlasniku samu stvar, tako da vlasnik neposjednik traži od posjednika povrat individualno određene stvari. Npr. netko oduzme vlasniku stvar i ne želi mu je vratiti. U vlasničkoj tužbi teret dokaza leži na tužitelju, tj. vlasnik mora dokazati da je stvar njegova i da se ona nalazi kod tuženika. Pravo na tužbu ne zastarijeva;
b) negatorna tužba podiže se kad netko ne uskraćuje vlasniku njegovo pravo vlasništva, niti mu je oduzeo stvar, nego samo svojata neko pravo na vlasnikovoj stvari, npr. pravo služnosti prolaza. Teret dokaza leži na vlasniku (tužitelju) koji mora dokazati da je vlasnik ili kvalificirani posjednik i čin uznemiravanja;
c) publicijanskom tužbom kvalificirani posjednik zahtijeva povrat stvari od posjednika kod kojeg se stvari nalaze bez pravne osnove ili na slabijoj pravnoj osnovi.

U parnici pobjeđuje onaj koji dokaže jače pravo na posjed. Npr. jaču pravnu osnovu ima onaj koji je stvar stekao naplatno, u odnosu na onog koji ju je stekao besplatno. Najjače pravo za posjed ima vlasnik.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.