Ugovor o leasingu

Ugovor o leasingu (engl. leasing contract, njem. Leasingsvertrag);

1. ugovor kojim jedna osoba (davalac leasinga) daje na određeno vrijeme na korištenje drugoj osobi (primalac leasinga) određenu stvar, a primalac plaća pristojbu za leasing, s tim da se može ugovoriti da na kraju ugovorenog razdoblja korištenja stvari a) primalac vraća stvar davaocu, b) da se razdoblje korištenja produžava ili c) da primalac otkupljuje stvar od davaoca i da ta stvar prelazi iz ? vlasništva davaoca u vlasništvo primaoca, pri čemu se do tada isplaćene svote uračunavaju u plaćanje ugovorene cijene, tako da primalac plaća davaocu samo razliku između već isplaćenih iznosa i ukupne cijene. Leasing poslovnu konstrukciju potrebno je razlikovati od ugovora o leasingu. U poslovnoj konstrukciji u pravilu sudjeluju tri osobe: proizvođač opreme, leasing kuća (davalac leasinga) i korisnik opreme (primalac leasinga), a stranke samog ugovora o leasingu su davalac leasinga i primalac leasinga;

2. leasing su poslovi izvoza i uvoza robe u zakup, a sklapaju se između davaoca robe u zakup i primaoca robe na određeno vrijeme. Na taj način primalac robe dolazi lakše do investicijskih sredstava (opreme), jer ne mora platiti odmah punu cijenu nego samo zakupninu. Tako je leasing zapravo oblik financiranja primaoca leasinga. Karakterizira ga uporaba tuđeg dobra u određenom vremenu uz naknadu;

3. gospodarsko određenje leasinga je "metoda financiranja nabave pokretnih i nepokretnih dobara", koja se na temelju posebnog ugovora daju na korištenje primaocu leasinga uz određenu naknadu i ugovorom na određeno vrijeme. To je poseban oblik, prvenstveno, srednjoročnog i dugoročnog financiranja društva i drugih pravnih i fizičkih osoba. Postoje razni oblici leasinškog aranžmana koji se globalno dijele na poslovni i financijski leasing;

4. na leasinški ugovor podredno se primjenjuju odredbe ugovora o zakupu.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.