Rok

Rok (engl. term, njem. Frist, Termin);

1. uzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinak pravnog posla ograničuje vremenom, što znači da učinak pravnog posla nastaje tek od određenog vremena, ili pak traje do određenog vremena. Stoga razlikujemo početne rokove (dies a quo) od završnih rokova (dies ad quem). Početni rokovi slični su suspenzivnim uvjetima jer se učinak odgađa, a završni rokovi slični su rezolutivnim uvjetima jer učinak pravnog posla prestaje nastupom roka. Ipak, postoji bitna razlika između uvjeta i roka: kod uvjeta mora postojati neizvjesnost hoće li se uvjet ispuniti ili izjaloviti, dok kod roka nema neizvjesnosti jer se zna da će učinak nastupiti odnosno prestati u određeno vrijeme;

2. određeno vrijeme u kome se neka procesna radnja može poduzeti, odnosno prije čijeg se isteka ne može poduzeti.

Rok je zakonski ako je njegovo trajanje određeno zakonom, a sudski ako njegovo trajanje, u granicama određenim zakonom, određuje sud. Zakonski rokovi su neproduživi, dok se sudski u pravilu mogu produžiti. Subjektivni rokovi su oni čiji početak zavisi od saznanja osobe koja radnju treba poduzeti za okolnost koja je bitna za njihovo računanje, ili od stjecanja mogućnosti da ta osoba poduzme procesnu radnju. Objektivni rokovi računaju se od nastupanja bitne okolnosti nezavisno od toga je li i kada osoba koja radnju treba poduzeti za nju saznala. Prekluzivni (peremptorni) su oni rokovi protekom kojih prestaje pravo na poduzimanje određene radnje. Takvi su u pravilu zakonski rokovi. Instruktivni ili monitorni su oni rokovi protekom kojih ne prestaje pravo na poduzimanje radnje na koju se odnose. Dilatorni su oni rokovi prije isteka kojih se određena radnja ne može poduzeti. .

Rokovi se računaju po jedinicama određenih punim danima, od pola noći do pola noći (computatio civilis), a ne od trenutka do trenutka, na sate i minute (computatio maturalis). Oni se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, u rok se ne računa dan kada je dostava ili priopćenje izvršeno, odnosno dan u koji pada događaj od koga treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan.

Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine, završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine, koji po svome broju odgovara danu kada je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana toga mjeseca. Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan u koji se ne radi, ili u nedjelju ili u neki drugi dan kad sud ne radi rok istječe tek protekom prvog idućeg radnog dana. Smatra se u pravilu da je radnja obavljena u roku ako je, prije nego što taj rok istekne, podnesak kojim se radnja poduzima predan nadležnom sudu.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.